U organizaciji udruženja „Las hentes“, pisac i reditelj đakon Nenad Ilić održao je predavanje „O nadi i beznađu“ u Gradskoj biblioteci, u utorak, 22. oktobra. Taj program je privukao veliki broj sugrađana, a u publici je bilo i mnogo mladih ljudi.
Đakon Nenad Ilić je rekao da je beznađe trenutno dominantno osećanje svuda oko nas, ono nas je opkolilo i izaziva paralizu.
– U psihološkom smislu iza nade stoje želje koje ne zavise od našeg postignuća, one koje ne možemo sami da ispunimo. Upravo te želje koje nismo u mogućnosti da ostvarimo postaju naše nade. U pravoslavlju postoji asketska ideja da želje valja obuzdati i umanjiti, jer su one često koren zabluda. Smatra se čak da je odsustvo želja jedan od visokih dometa. Naravno, u tome ne treba biti striktan i bukvalan, niko ne očekuje da živimo kao biljke…Za pravoslavne vernike sećanje na želje je bitno, i to na želje za večnošću, ličnim rastom, ljubavlju, Bogom, beskonačnošću,… Ipak, postoje i one koje nas loše usmeravaju – kazao je đakon Nenad Ilić.
Govoreći o strastima, on je podsetio na to da ta reč potiče od reči „stradanje“. Ipak, prema njegovim rečima, strasti kao životnu energiju ne treba gasiti, ali se treba čuvati strasti – porobljivača, među kojima su stomakougađanje, pohota, blud, gnev, nestalnost, samosažaljenje, taština i gordost. Glupe i lažne nade ponekad znaju da uguše nadanje uopšte.
Đakon Nenad Ilić je više puta citirao vladiku Nikolaja i Svetog Savu, nastojeći da ukaže na potrebu da sami sebe pokušamo da menjamo nabolje, kako bismo i kao zajednica mogli da krenemo ka nekom boljitku.
D.M. „Pančevac“